Povijest pogreba kroz stoljeća

Pogreb kroz stoljeća

Pogreb ili sprovod je ceremonija gdje se konačno odlaže leš, bilo da se leš ukapa u zemlju s lijesom ili se kremira i stavlja u urnu, s pripadajućim obredima. Kod nas se na sprovod tradicionalno donesu vijenci za sprovod i cvijeće, te se svi obuku u crno, kod drugih nije isto tako. Svaka kultura i religija ima svoju pogrebnu tradiciju, vjerovanja i praksu koju koriste kako bi se se oprostili od pokojnika na prikladan i pošten način. Dok neki se obuku skroz u crno i tuguju za pokojnikom, drugi pak se obuku u bijelo i zapravo slave život pokojnika. Neki imaju skromne sprovode, dok ostali imaju raskošne i luksuzne pogrebe. Pogrebi se već stoljećima i stoljećima obavljaju, oni se mogu pratiti sve do osvita čovječanstva, te je svaka kultura imala svoj neki ritual kod pokapanja mrtva. U ono vrijeme, pogreb se razlikovao od jednog naroda do drugog, te su uglavnom vjerovanja i religije imale utjecaj na to.

Kako je nastao pogreb?

Najstariji primjer za pogreb su pronašli na jednom nalazištu neandertalaca. Pronašli su njihov ukop tijela koji datiraju desetaka tisuća godina prije Krista. Kada su pronašli ova tijela, pored leševa su se nalazi zakopani takozvani “darovi” koji su namijenjeni za pokojnike za njihov zagrobni život. To nam ukazuje da su neandertalci vjerovali u zagrobni život i da postoji duša. Kroz daljnje arheološke istrage i pronalaske, mnogi drevni sprovodi su uključivali u sebi tradiciju označivanja groba, bilo s hrpom kamenja ili brdom zemlja. Neki drugi narodi nisu održavali takav pogreb, već bi ostavili tijela na otvorenom da ju priroda priroda ponovno uzme.

Oko 4000. godine prije Krista, Egipćani su krenuli balzamirati svoje pokojnike. Njihov način balzamiranja se nazivao mumificiranje, gdje bi osobe premazale s raznim uljima i mastima te bi ih potom zamotali u tkaninu i zakopali u sarkofage. Ovisno o njihovom statusu i koliko su dobrostojeći bili, prema tome bi ovisila koliko su dobro bili mumificirani. Članovi kraljevske obitelji, kao što je to bio kralj Tutankamon, bi bili mumificirani te zakopani u svojim raskošnim sarkofazima, njihova vrsta lijesa.

Pogreb, kultura i religija

U Europi za vrijeme tog perioda su počeli primjenjivati katakombe gdje bi skladištili svoje mrtve. Katakombe su podzemne grobnice gdje bi se zakopali ljudi svih staleža i statusa. Tradicija je još krenula za vrijeme Starog Rima, a najpoznatija katakomba je ona u Parizu, Francuskoj. Katakomba u Parizu je nastala 1810. godine te je to bio česti odabir za pogreb pokojnika. Sveukupno je bilo pokopano oko 6 milijuna ljudi, te je to danas značajna turistička atrakcija.

U 1. stoljeću nakon Kristove smrti, Rimljani su prvi počeli koristiti kolumbarije, a to su zgrade ili prostori koji se koriste kako bi se pohranile urne s pepelom pokojnika. Kolumbarije su i dan danas aktualna opcija za pogreb gdje možete sahraniti pepeo pokojnika, a to možete naći kod određenih crkvi i groblja.

Indijska plemena u Americu su koristili zemljane humke kako bi pokopali svoje mrtve, te se još neki mogu pronaći u Ohiju.

Zbog raznih ratova koji su se dogodili, tradicije pogreba su se počeli mijenjati. Tijela palih vojnika su se počela balzamirati kako bi se mogli poslati njihovim obiteljima. Tako su nastala zanimanja za pogrebnika koji bi se bavio s balzamiranjem mrtvih i pripremanjem lijesa za pokop. Tokom 1900-ih godina je izraz pogrebnik postao popularan.

Tagovi: pogreb, sprovod, vijenci za sprovod, zakapanje